logo
Search
Close this search box.

Kulminacija MAKEDONSKOG apsurda

U toku jučerašnjeg dana, nakon prvih vesti da je u Makedoniji izvršen pokušaj državnog udara, mediji sa Balkana (pozitivni izuzetak je Al Jazeeira) i mnogi drugi iz evropskih zemalja su većinom NETAČNO informisali svoje čitaoce i gledaoce o onome što se tamo dešava. Tačno je da u Makedoniji NIJE izvršen ni pokušaj državnog udara, jer opozicioni lideri, bivši obaveštajni funkcioneri i još dva ,,civila,, ni u namerno krivom tumačenju definicije za državni udar ne mogu nikako da se uklope.

Istina je sasvim drugačija. Državni udar mogu izvršiti samo pojedini pripadnici vlasti i nosioci javnih funkcija organizovani u grupu ili delovi vojske…

Da ne bi ja tumačio šta se to dešava u Makedoniji, jer bi bilo neobjektivno (ne živim tamo, a i ja imam optužni akt da sam špijun, ucenjivač i član zločinačke grupe), zamolio sam profesora Temelka Risteskog, da mi dozvoli da preuzmem sa njegovog FB profila, prevedem i objavim njegovo stručno tumačenje novonastale situacije u Makedoniji. Profesor Risteski je doktor pravnih nauka, aktuelni dekan na fakultetu za pravne nauke na skopskom univerzitetu FON. Posebna specijalnost ovog profesora je njegova kontinuirana naučna ekspertiza organizacije i funkcionisanja vlasti, sa akcenotm na PATOLOŠKE POJAVE.

Evo kako profesor Risteski pravno tumači jučerašni javni istup premijera Nikole Gruevskog:

“Iz jučerašnje izjave na press konferenciji, premijera Vlade Republike Makedonije Nikole Gruevskog, povodom navodnog pokušaja državnog udara, razumeo sam da su podnete krivične prijave protiv četiri osobe, među kojima je i lider makedonske opozicije Zoran Zaev. Osumnjičeni su da su učinili krivična dela špijunaža i nasilje prema pretstavniku najviših državnih organa. Po rečima premijera Gruevskog najveći njihov greh je taj da su sarađivali sa inostranim obaveštajnim službama u cilju prikupljanja podataka koje bi kasnije upotrebili za političke ciljeve protiv njega i njegove vlasti. Gruevskom očigledno nije poznat notorni fakt da saradnja sa inostranim obaveštajnim službama u cilju prikupljanja podataka za potrebe svoje zemlje (njenoj politici, nauci, ekonomiji i sl.) – NIJE ZABRANJENA!

Daj Bože da imamo što je više moguće obaveštajaca, naučnika, profesora, ekonomista, političara koji su vični i sposobni da uspostave kontakte sa što je moguće više inostranih obaveštajaca (koji se u praksi vrlo teško uspostavljaju!) i da tako prikupe što je više moguće podataka koje bi iskoristili za potrebe makedonske politike, nauke i ekonomije.

Članom 316, stav 1, Krivičnog zakonika RM, zabranjeno je prikupljanje tajnih podataka i dokumenata sa namerom da oni budu saopšteni ili predati drugoj državi, inostranoj organizaciji ili osobi koja im služi. Iz izlaganja Gruevskog na press konferenciji se može razumeti da su osumnjičeni prikupljaji podatke da bi ih upotrebili u političkoj borbi protiv vladajuće garniture, na čijem se čelu on nalazi, a u svrhu zamene sa drugom Vladom. Premijer Gruevski takođe gubi iz vida notorni fakt da se sa eventualnom smenom njegove političke garniture sa nekom drugom (bila ona tehnička ili politička) NE RUŠI USTAVNI POREDAK, nego se samo menja Vlada.

Ustavni poredak je utvrđen Ustavom i promena Vlade nikako ne znači i njegovo rušenje. To što je lider opozicije Zoran Zaev navodno pretio Gruevskog da će podatke do koje je došao objaviti građanima Republike Makedonije, NIJE KRIVIČNO DELO. Po Članu 2, stav 1, Ustava RM, suverenitet proizlazi od građana i pripada građanima. Prema tome, Republika Makedonija je država građana a ne država premijera i njegove vladajuće garniture. Imajući ovo u vidu, građani treba da znaju kako radi njihova Vlada, pa ako radi loše i da mogu da je smene. Premijer je očigledno veoma uplašen da mu ne budu ugrožene pozicije, pa optužuje lidera opozicije da je sa navedenim pretnjama izvršio nasilje prema njemu kao prema pretstavniku najvišeg državnog organa. Ali, takođe je notorni fakt da u jednoj demokratskoj državi u kojoj vlast pripada građanima, to nije akt nasilja prema pretstavniku najvišeg državnog organa, nego izvršavanje Ustavom i zakonom zagarantovanim pravom da građani budu informirani (Ćlan 16., stav 1., Ustav RM).

Imajući sve ovo u vidu, preporučujem premijeru Gruevskom da iskoristi svoj autoritet kod njegovih organa za krivično gonjenje, da oni odmah obustave postupak protiv osumnjičenih za ova navodna krivična dela. Ovo zato jer po njegovoj izjavi proizilazi da osumnjičeni nisu učinili nikakvo krivično delo, nego su SAMO KORISTILI SVOJE DEMOKRATSKO PRAVO prikupljanja podataka i informacija do kojih su im pretstavnici inostranih obaveštajnih službi dozvolili pristup (Član 16, stav 3, Ustav RM), a za koje je i sam Gruevski u izjavi priznao da, citiram: “…Neki su tačni, neki delimično tačni, a neki netačni…”. Umesto da budu krivično gonjeni, osumnjičenima treba odati javno priznanje, jer informacije do kojih su došli, ma koliko bile nepovoljne po vlast, toliko su i korisne. Od istine ne treba bežati, Na istini počiva napredak čovečanstva, pa je zato i najgorča istina bolja od najslađe zablude.

U vezi s ovim samo ću napomenuti da je premijer na kraju njegove izjave unapred optužio osumnjičene, čak je najavio da će na sva pitanja odgovoriti u na sudsom procesu protiv njih. Jedan premijer treba da zna, da bi se došlo do sudskog postupka protiv neke osobe, nadležni javni tužilac treba da podnese optužni akt protiv te osobe, na osnovu postojanja osnovane sumnje da je osumnjičeni učinio određeno krivično delo. Treba reći i to da čak i da dođe do podnasanja optužnog akta, osumnjičena osoba će se smatrati nevinom sve dok se ne dokaže njegova krivica donošenjem pravosnažne presude (Član 13, stav 1, Ustav RM – odnosi se na pretpostavku nevinosti).

I na kraju, još jedna mala primedba.
Premijer Gruevski je na kraju svog izlaganja rekao: “…pretnje i ucene i ovakva podmetanja ne prihvatam…” Demokratski izabrani lideri u ovakvim slučajevima ne govore javno U PRVOM LICU, jer istupaju u ime građana, ne u svoje ime. Zato je trebao da kaže “…pretnje i ucene i ovakva podmetanja ne prihvatamO…”. Moram da istaknem da u jednoj demokratskoj državi, opozicija u političkoj komunikaciji sa svojim političkim oponentima, ima pravo da se služi ucenama pa čak i podmetanjima, razume se ako su te ucene i ta podmetanja bazirani na istinitim i proverljivim faktima. Prema tome, premijer nema pravo da zamera lideru opozicije zato što se, po njegovim rečima, poslužio pretnjama, ucenama i podmetanjima.”

  • Креирано на: 01.02.2015
  • Прегледано: 189.258

Коментари

Новитети :

Следете не :

Зачленете се за Новости


Headline

Never Miss A Story

Get our Weekly recap with the latest news, articles and resources.

Cookie policy
We use our own and third party cookies to allow us to understand how the site is used and to support our marketing campaigns.